Iskustvo Samira Imamovića na Erasmus razmjeni

📌 Moje ime je Samir Imamović, dolazim iz Jablanice i student sam druge godine Ekonomskog fakulteta na Univeritetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. U Krakow sam stigao 18.02. tačno na moj rođendan. Kao što sam rekao bio mi je prvi dan, i kao stranac u novom, velikom gradu imao sam dosta poteškoća. Kada sam izašao na glavnu stanici u Krakowu, On mi je izgledao kao svojevrsna betonska džungla. Mnogo uličnih svijetala i zvuk sirena automobila. Tog dana sam se i izgubio jer sam zamijenio ulice vrlo sličnog naziva (Rakowicka i Raclawicka) pa sam potrošio još novca, da bih kasnije saznao da me taksista prevario i naplatio mi za vožnju više nego što je ista vrijedila. A i ljudi iz banke u kojoj sam otvorio račun su napravili istu grešku pa su moju karticu poslali na pogrešnu adresu. Jedino što je bilo vrijedno pomena tog dana je bio kvartet koji je svirao muziku u obližnjem bloku. Bilo je već kasno kad sam stigao u dom. I bio sam iscrpljen i mislio sam u sebi: "što mi je ovo trebalo?, mogao sam jednostavno ostati u Mostaru". Međutim novi dan,već sam malo bio bolje. Upoznao sam i neke nove prijatelje, dok su kolege iz BiH kasnile par dana. Već taj dan sam išao u obilazak grada sa svojim novim drugarima. Ma da moram priznati da su mi sva mjesta izgledala slično i nisam bio fasciniran, a i Krakow je bio dosta surov prema meni tih nekoliko dana.

I tako prva sedmica je nekako prošla a u međuvremenu su došli i moji prijatelji iz BiH. Tada sam već bio naviknut na život u Krakowu. A i muzika koja se može čuti u obližnjem bloku mi je donekle promijenila osjećanja o ovom gradu s kojim sam još uvijek bio u konfliktu. Razmišljao sam o tome da ako zamijenim zvuk sirena i svu tu buku sa dijelom koji su izvodili muzičari - da grad postaje nepodnošljivo lijep. Naročito stari grad. Nakon nekoliko dana tanko zamaskirane mržnje sa moje kao i sa strane Krakowa, moglo se reći da su ulični muzičari posredovali u primirju između mene i Njega. Mogao sam vidjeti da ta neka 'ljepota' stanuje i u betonu i svim tim zgradama i zamcima kao što je to slučaj sa rijekama i planinama u našoj domovini Bosni i Hercegovini. 📌

Riječi Samira potvrđuju da svako iskustvo cr traži određenu žrtvu i da vrijedi dati drugu šansu novom iskustvu jer često nešto nepoznato čini nam se neugodnim i zbog toga najčešće biramo već poznate staze. Erasmus iskustva nas motivišu da biramo i one staze kojima nismo koračili jer upravo te staze donose zrelost, znanje, nova prijateljstva i pomjeraju granice.